Ah, ta astrologija (1) – Je li to znanost o zvijezdama?

0
21

astrologija

 

Svjedoci smo jedne, za doba znanosti i tehnike, vrlo neobične pojave: u posljednjih dvadesetak godina dvadesetog stoljeća i početkom dvadesetprvog, astrologija, jedna svakako okultna disciplina, doživljava pravu renesansu. Astrološke prognoze se u medijima prezentiraju kao nezaobilazna poslastica. U nekim zemljama je popularno imati osobnog astrologa. Za neke je to simbol prestiža. Astrologija je postupno ušla u sve pore svakodnevnog života. U Americi čak postoje firme u kojima se uz ostale informacije o uposleniku, traži i zodijački znak u kojem je rođen.

Astrologija je u naše vrijeme postala nešto tako uobičajeno da njezina anakronost izgleda gotovo nikome ne smeta. Nekada je u novinama pisalo pri vrhu stranice horoskopa: „Pola bacite u vodu“, što je pokazivalo koliko taj tekst (ne)treba uzeti ozbiljno. Mnogi to bavljenje astrologijom doživljavaju kao razbibrigu i zafrkanciju. No, je li to baš tako? Odakle toliko zanimanje za astrologiju u suvremenoj eri?

Odakle potječe riječ astrologija?

Zavirimo malo u rječnik grčkog jezika.
1. Riječ astrologija potječe iz grčkog jezika: astro (aster) – zvijezda i logos – riječ. U slobodnom prijevodu nauk ili riječ o zvijezdama. No, u drevnom poimanju ima značenje nadriučenja o «proricanju sudbine» čovjeka prema položaju zvijezda.
2. Riječ horoskop potječe iz grčkog jezika: hora i skopeo = kolo i gledam. U slobodnom prijevodu: gledanje na skupinu zvijezda, što je, prema rječniku stranih riječi, šarlatanski spis s opisom «sudbine» neke osobe, sastavljen tobože prema položaju zvijezda u trenutku rođenja dotične osobe.
3. Riječ zodijak potječe iz grčkog jezika: zodion – životinjica, «životinjski krug»: zviježđa uzduž ekliptike (od grčkog:ekleipo – ostavljam, izostajem: zamišljena linija na nebeskom svodu, po kojoj se kreće Sunce u svome vidljivom godišnjem kretanju – inače krug koji opiše Zemlja oko Sunca; vidljivi put Sunca među zvijezdama koji prolazi kroz 12 zodijakovih zviježđa), koja su većinom označena imenima životinja: Ovan, Bik, (Blizanci), Rak, Lav, (Djevica), (Vaga), Škorpion, (Strijelac), Jarac, Vodenjak i Ribe.
Astrologija je, dakle, drevno vjerovanje da položaj zvijezda i planeta ima izravan utjecaj na ljude i događaje. To je pojava koja predstavlja obilježje tradicija mnogih naroda širom svijeta.
Njezini počeci ne mnogu se precizno utvrditi. No, postoje dokazi da je ona imala svoje pristalice već u trećem tisućljeću prije Krista. U civilizacijama starog svijeta nalazimo astrologiju kod stanovnika drevne Mezopotamije. Njihovo sustavno promatranje nebeskih tijela, pokrenuto prvenstveno religijskim motivima, bilo je početak astronomije i babilonske astrologije.
Prema Bibliji, to je vrijeme kada su ljudi, par stotina godina nakon sveopćeg potopa, kretali ka mnogobožačkom vjerovanju – obožavanju nebeskih tijela, proglašavajući ih bogovima (obožavanje tvari umjesto Stvoritelja – Rimljanima 1. pogl.)

Nazivi dana u tjednu (sedmici)

Mezopotamski narodi su zasnivali svoju astrologiju na praćenju Sunca i Mjeseca i njima pet poznatih planeta. Kasnije su dani u tjednu (sedmici) dobili imena (u mnogobožačkom svijetu) prema tim nebeskim tijelima, koja su oni držali za bogove: Nedjelja – Sunce, ponedjeljak – Mjesec, utorak – Merkur, srijeda – Venera, četvrtak – Mars, petak – Jupiter, subota – Saturn.
Još i danas posljedice toga nalazimo u imenima dana u tjednu u starim kulturama, kao što su latinska, britanska ili germanska: Na latinskom: nedjelja – dies solis (dan Sunca); na engleskom, nedjelja: sunday (sandi); na njemačkom, nedjelja: sonntag (zontag).
Za razliku od mnogobožaca, Židovi su dane u tjednu jednostavno nazivali brojevima od 1 do 7. Šesti dan, je još dobio naziv Dan priprave (kada su se pripremali za svetkovanje subote) a sedmi dan je dobio još naziv odmor, što dolazi iz hebrejskog – šabat, sabat, subota). Tako je to Mojsiju Bog prikazao, kada mu je pokazao u viđenju stvaranje svijeta u roku sedam dana. Šest dana je prikazano kao stvaranje svijeta a sedmi dan je prikazan kao odmor. Tako svaki tjedan ima sedmicu, model za čovjekovo djelovanje – šest dana rada, i jedan dan odmora na kraju tjedna. (Biblija: Postanak 1. poglavlje)

(Nastavit će se.)