Cvijet

0
13

Cvijet
Neko sam vrijeme imao osobu koja me je svake nedjelje opskrbljivala pupoljkom ruže za rever mojega sakoa. Budući da bih ga uvijek dobio u nedjelju ujutro, nikada o njemu nisam pozornije razmišljao. Bila je to lijepa gesta koju sam cijenio, ali je postala rutinska. Jedne je nedjelje, međutim, ono što sam smatrao uobičajenim, postalo vrlo, vrlo posebno.
Izlazeći iz crkve, nakon mise, pristupio mi je jedan dječak. Rekao je: „Gospodine, što čete učiniti s tim cvijetom?“ Isprva nisam znao o čemu govori.
Kazao sam: „Misliš na ovaj?“ – i pokazao na ružu zadjenutu za rever sakoa.
Odgovorio je: „Da, gospodine. Ukoliko ste ga namjeravali baciti, volio bih kad biste ga poklonili meni.“
U tom sam se trenutku nasmijao i rekao mu da ću mu vrlo rado pokloniti taj cvijet, usput ga pitajući što će učiniti s njim. Maleni me je dječak, koji vjerojatno nije imao više od deset godina, pogledao i kazao: „Dat ću ga mojoj baki. Moji su se roditelji rastali prošle godine. Isprva sam živio s mamom, ali kad se je ona preudala, željela je da živim s ocem. Neko sam vrijeme i živio s njim, ali je rekao da ne mogu ostati. Tako me je poslao živjeti s bakom. Ona je vrlo dobra prema meni. Kuha mi i brine se o meni. Toliko mi je dobra da joj želim pokloniti taj lijepi cvijet zato što me voli.“
Kad je dječak dovršio priču, jedva sam mogao progovoriti. Oči su mi se ispunile suzama a priča me je ganula u dušu. Izvukao sam cvijet sa revera. Držeći ga u ruci, pogledao sam dječaka u oči i kazao: „Drago dijete, ovo je najljepša priča koju sam ikada čuo. Ali ti ne možeš dobiti ovaj cvijet, jer on nije dostatan. Na oltaru češ vidjeti veliki buket cvijeća. Ljudi ga svaki tjedan donose u crkvu. Uzmi to cvijeće i odnesi ga svojoj baki, jer ona zaslužuje samo najbolje.“
Kao da me već nije dovoljno ganuo, rekao je još jednu rečenicu, koju ću uvijek pamtiti: „Kakav prekrasan dan! Zamolio sam jedan cvijet, a dobio prekrasan buket.“
Pastor John R. Ramsey