Ogrlica

0
16

Ogrlica
Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje raskošne trgovine promatrao prolaznike. Neka se djevojčica odjednom približila trgovini i prislonila nosić uz staklo izloga.
Kao nebo, plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu. “To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao poklon?”
Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: “A koliko novca imaš?”
Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju, otvori je i isprazni. Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
“Hoće li biti dovoljno?”- upita ponosno.
“Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkad nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da će je poklon vrlo obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.”
Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu.
“Uzmi je i pazi na nju!”, reče djevojčici.
Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine.
Sat vremena poslije u trgovinu uđe prekrasna djevojka skosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac nedavno zapakirao i upita: “Je li ova ogrlica kupljena u ovoj trgovini?”
“Da, gospođice.”
“Koliko je koštala?”
“U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.”
“Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!, – reče ona, gurajući kutijicu natrag trgovcu.
“Vaša sestra je platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.”