Sjedalo 14b od tkanine, pjene i
metala u poslovnom dijelu
Boeinga 747 trebalo je sljedećih
dvanaest sati biti moj dom.
Organizam mi je osjećao posljedice
četrnaest seminara održanih tijekom sedam
dana u vremenskim zonama koje su bile
šesnaest do osamnaest sati ispred mog
vremena. Budući da sam završio posao i
bio na povratku kući, sve što sam želio
bilo je da utonem u nagnuto sjedalo te da
uz pomoć slušalica “isključim” svijet i da
budem sam. No na sjedalu 14a sjedio je
Richard.
Richard je bio stariji gospodin, ponešto
mrzovoljna izgleda. Lice i ruke odavale su
da je godinama teško radio na suncu. I on
se vraćao kući i, unatoč mrzovoljnom
izgledu, bio je razgovorljiv i vrlo pričljiv.
Posljednje što mi je u ovom trenutku
trebalo bio je razgovor.
Sljedećih nekoliko sati razgovarali smo o
njegovom domu na Novom Zelandu,
njegovim političkim mišljenjima zbog kojih
je ponekad upadao u nevolje i njegovom
zanimanju poljodjelca. I dok su deset
tisuća metara ispod nas odmicali kilometri
oceana, Richard je nastavio pričati i
naručivati piće. Budući da je bio iz vinskog
područja Kalifornije, smatrao se
stručnjakom i htio je usporediti
novozelandska vina s kalifornijskim
vrstama koje je poznavao. Krasno, pomislio
sam. Ovaj će se momak napiti, a ja ću
morati podnijeti žestinu njegovog ponašanja.
Zašto baš ja, Gospodine?
Odgovor mi je uskoro postao jasan.
Premda bih se rado povukao u ljušturu
mira i tišine, molio sam se Bogu da mi
omogući mom suputniku na 14a reći koju
riječ o Njemu. Molio sam se za hrabrost
da posvjedočim i govorim o svojoj vjeri, i
Richard se ubrzo zanimao za ono što
radim.
Odgovor da sam pisac kršćanskih knjiga
i da radim za jednu nakladničku kuću
koja izdaje vjersko štivo izazvao je podužu
raspravu o postojanju Boga. Richard je bio
nepokolebljivog mišljenja da Boga nema.
Razgovor je bio žučan, ali ne i neugodan.
Naveo me na razmišljanje o mom
osvjedočenju o ovom predmetu.
Zašto ja vjerujem u Boga? Evo pet
razloga zašto vjerujem.
1. Prisutnost dizajna (plana) u svemiru
William Paley je bio engleski teolog i
moralni filozof u osamnaestom stoljeću.
Poznat je po svom argumentu “božanskog
urara” kojim je dokazivao Božje postojanje.
Prema njegovu mišljenju, ako za vrijeme
šetnje naiđete na kamen, vjerojatno nećete
stati da se pitate tko ga je načinio. No ako
biste naišli na satni mehanizam, zaključili
biste da nije mogao nastati slučajno, već je
proizvod nekog razumnog planiranja.
Ljudski život i ovaj svijet su daleko
složeniji od sata. Godišnja doba, sila teže,
atmosfera, DNK, oko — sve to upućuje na
razuman dizajn. Vjerujem da je Bog izvor
ovog razumnog dizajna.
Da bih osuvremenio Paleyjev argument,
pozvao sam Richarda da razmisli o
zrakoplovu kojim letimo. Za izradu jednog
Boeinga 747 potrebno je šest milijuna
dijelova i 274 kilometra žice (raznih kabela).
Pozvao sam ga da zamisli kako se ovih šest milijuna
dijelova nalaze u tvornici koja eksplodira i
sve te dijelove digne u zrak. Kakve su
šanse da se oni, padajući na zemlju, tako
slože da nastane zrakoplov?
Vjerojatnost da se tako što dogodi je
potpuno nezamisliva. Stroj kao što je
putnički zrakoplov ima oblik, svrhu i
dizajn. Zbog toga, čak i ako ništa ne znaju
o postojanju tvrtke Boeing, razumni će
ljudi zaključiti da je taj zrakoplov netko
dizajnirao i izgradio. Nije mogao nastati
“slučajno”.
Svemir, a posebno naš svijet, takoder
ima oblik, svrhu i dizajn. Vjerovati da je
naš svijet — sa svojim složenim, a ipak
savršeno usklađenim ekosustavom —
nastao “eksplozijom” materije i plinova u
svemiru, zahtijeva mnogo veći napor mašte
nego izrada Boeinga 747. Čak i ako
vjerujete u “veliki prasak”, još uvijek
trebate riješiti problem tko ili što ga je
izazvalo. Ako postoji dizajn, mora postojati
i dizajner.
2. Postojanje ljubavi
Ako nema Boga, zašto onda postoji
ljubav? Ljubav je nelogična i nepotrebna u
svijetu koji bi nastao kaosom, slučajem i
evolucijom. Stanice se dijele i množe bez
ljubavi. Životinje se pare i kote svoje mlade
bez ljubavi. Stabla donose plod, pčele
oprašuju cvijeće, trava raste i jaja se lijegu
bez ljubavi. Iz čisto biološkog gledišta, za
preživljavanje vrsta nije potrebna ljubav.
Isto tako ni ljudima nije potrebna ljubav
da bi se biološki množili — pa ipak
ljubimo i mrzimo, sanjamo i nadahnjujemo
se. Zašto?
“Bog je ljubav”, rekao je apostol Ivan (1.
Ivanova 4,8). Bog je stvorio ljudska bića da
budu slična Njemu, “na njegovu sliku”
(Postanak 1,27). Nema drugog razloga za
postojanje ljubavi; a budući da ona postoji, ja
vjerujem da mora postojati i Bog ljubavi.
3. Postojanje moralnosti
Zanimljivo je zapaziti da u svakom
društvu, bilo ono primitivno ili napredno,
postoje osnovni moralni zakoni. Ova
univerzalnost se pokazuje u zabranama
koje pokrivaju najmanje tri osnovna oblika
djelovanja: ubojstvo, krađu i silovanje.
Ljudski rod, kao i svijet na kojem nastava,
funkcionira u okviru reda. Premda se
zakoni mogu razlikovati od kulture do
kulture, svi oni imaju svoj korijen u
moralnom Zakonu koji predstavlja osnovu
za svako pristojno ponašanje ljudskog
roda. Odakle dolazi ova sveopća
dosljednost?
I opet, dijeljenje stanice i biologija
zbivaju se bez vrednota, etike ili
moralnosti. Zašto onda postoje? Samo ljudi
mogu shvatiti pojam ispravnoga i
neispravnog, dobra i zla. Vjerujem da je
Bog u ljudsko srce stavio moralni
“kompas”. Nema drugog razloga za
postojanje moralnosti.
4. Biblija ili Sveto pismo
Biblija ili Sveto pismo samo svjedoči o
svom božanskom podrijetlu. Naravno, nije
ga Bog sam napisao, “nego su ljudi govorili
od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2.
Petrova 1,21). Ovu nevjerojatnu Knjigu
pisalo je više od četrdeset pisaca koji su
pisali u razdoblju od oko tisuću petsto
godina. Pa ipak, od početka do kraja u
njoj nalazimo značajnu dosljednost.
Ispunjena proročanstva potvrđuju
vjerodostojnost Biblije. Daniel, koji je živio
šest stotina godina prije Krista, točno je
prorekao pojavu svjetskih sila Babilona,
Medo-Perzije, Grčke i Rima. A točnost kojom
Biblija opisuje i objašnjava stanje čovjeka,
otkriva nadnaravnog autora. Ja vjerujem
da je taj autor Bog.
5. Osobno iskustvo
Na kraju, vjerujem u Boga zbog onoga
što je učinio u mojem životu. Bog mi se
obraća i ja se obraćam Njemu. Na tisuće
načina koji nadilaze čujni govor, Bog mi
izražava svoju ljubav. Bog mi govori preko
Biblije, prirode, glazbe, međusobnih
odnosa, okolnosti i unutarnjeg svjedočenja
Svetog Duha kao tihog glasa, i ja čujem.
Zahvaljujući križu na Golgoti, Bog me
spašava i otkriva svoj karakter ljubavi.
Lewis Sperry Chafer je pisao: “Svatko bi
mogao smisliti plan prema kojem dobri
ljudi odlaze na Nebo. Ali samo Bog može
smisliti plan prema kojem grešnici, Božji
neprijatelji, mogu ići na Nebo.” (Naravno, obraćeni.)
Imam mir, radost i pouzdanje u budućnost, i danas
se nadam jer vjerujem da On živi i da me
voli.
I ako bi se u konačnici čak pokazalo da
sam bio u zabludi, što bih izgubio? Živjet
ću svoje godine sretan, zadovoljan,
spreman da budem od koristi svojim
bližnjima i da pozitivno utječem na svijet
oko sebe. Ali ako se pokaže da su ateisti u
zabludi, pokazat će se da su izgubili
prednost poznavanja neuvjetovane Ljubavi i
zanemarili pravo na vječni život što ga
osigurava vjerovanje u Božjeg Sina. U tom
će slučaju zamijeniti sedamdesetak godina
za vječnost — milijunsko bogatstvo za
nekoliko centi!
Kad smo Richard i ja izašli iz
zrakoplova, bili smo prijatelji, a ne
ogorčeni neprijatelji. Ne, nije se “obratio”
niti postao vjernikom. No zamolio me da
mu pošaljem nešto od onoga što sam
napisao. Rado sam to učinio. Volim
sklapati nova prijateljstva i upoznavati
ljude sa svojim najboljim Prijateljem,
Isusom.
Je li moj susret s Richardom u Boeingu
747 bio slučajan? Samo prigoda? Odlućio
sam vjerovati da je naš sastanak bio —
kao i život — dizajn.
Randy Maxwell
