Razvijte kod djece “mišić” za zahvalnost

0
32

Zahvalnost više nije samo prazna riječ. Sve više je predmet znanstvenih istraživanja, a prvi rezultati pokazuju da su roditelji koji pokušavaju razviti osjećaj zahvalnosti kod svoje djece potpuno u pravu.

Zahvanost funkcionira kao mišić. Ukoliko uložite napor u to da uvidite zbogčega i mate sreće, osjećaj zahvalnosti se uvećava. Štoviše, oni koji se osjećaju manje zahvalnima od drugih dobijaju više ovim naporom.

Prema studiji koja će biti objavljena 2014. godine u časopisu School Psychology Review, među grupom od 122 učenika osnovnih škola koji su tokom sedam dana učili o konceptu nesebičnosti, osjećaj zahvalnosti se dvostruko povećao. Stara izreka “da se virusi prenose a ne uče” ovdje se pokazala na djelu, kaže Robert Emons, profesor psihologije na Kalifornijskom sveučilištu. Roditelji moraju i svojim primjerom podsticati takvo ponašanje koje će “ojačati” mišić zahvalnosti kod djece. “To nije ono što roditelji žele čuti, ali ne možete na djecu prenijeti ono što sami nemate”, objašnjava Emons. Zbog toga je najvažnije za nas odrasle da shvatimo da ni sami baš ne njegujemo osjećaj zahvalnosti.

Sam čin zahvaljivanja ima opipljive rezultate, pokazuju istraživanja. Studija iz 2008. provedena na 221 djetetu analizirala je učenike šestog i sedmog razreda koji su dobili zadatak da svakog dana tokom 14 dana zapisuju po pet stvari zbog kojih su zahvalni. Poslije tri tjedna, učesnici eksperimenta pokazivali su bolje rezultate u školi i veće zadovoljstvo svojim životom u usporedbi s djecom koja su imala zadatak da svakog dana zapišu pet stvari koje im smetaju.

Slična studija na srednjoškolcima pokazala je da su oni učenici koji su pokazivali visoku razinu zahvalnosti – npr. za ljepotu prirode i dobrotu drugih ljudi, imali
bolje rezultate na testovima, nižu razinu depresivnosti i zavisti i optimističniji pogled na život.

“Učenici koji su pokazivali visoku razinu zahvalnosti – npr. za ljepotu prirode i dobrotu drugih ljudi, imali su bolje rezultate na testovima, nižu razinu depresivnosti i zavisti i optimističniji pogled na život.”

Tinejdžeri koji su sreću povezivali s kupovinom i posjedovanjem materijalnih stvari bili su skloniji depresiji i pesimizmu. “Materijalizam ima potpuno suprotan efekat u odnosu na zahvalnost, kao u ogledalu” objašnjava Jefry Froh, profesor psiholoje sa Sveučilišta Hofstra.

“Danas djeca toliko lako dolaze do ostvarenja svojih želja, da sve uzmaju zdravo za gotovo. Kad im zatrebaju nove tenisice, ode se na internet, izabere boja i veličina, i već sutra one su na kućnom pragu. Nema priželjkivanja. Nema biranja prioriteta. Nema snova o nečemu što je izvan domašaja. Jedan klik mišem, i tenisice stižu”, priča Willy Walker, šef firme za prodaju nekretnina “Walker & Dunlop”.

Walker je odlučio boriti se protiv ovog trenda tako što će svojoj djeci malo približiti onaj osjećaj koji je sam imao kao dijete kada je mjesecima čežnutljivo gledao u par Puma tenisica u izlogu prije nego što bi ih dobio. Sveo je obiteljsku potrošnju na najmanju moguću mjeru. Djeci još nije instalirao Wii koji su dobili kao poklon “Na sve strane dobijaju gomilu video zabave, zašto se u kući malo ne bi odmorili od toga?” kaže on.

“Danas djeca toliko lako dolaze do ostvarenja svojih želja, da sve uzmaju zdravo za gotovo. Nema priželjkivanja. Nema biranja prioriteta. Nema snova o nečemu što je izvan domašaja.”

Studija objavljena 2013. godine u Biltenu za psihologiju ličnosti i socijalnu psihologiju pratila je razinu materijalizma na uzorku od 355.000 srednjoškolaca od 1976. do 2007. godine. I otkrila da je želja za mnogo novca značajno porasla dok se želja da se naporno radi kako bi se on zaradio smanjila.

Gabriela Toledano, potpredsjednica kompanije za video igre Electronics Arts i njen muž Kurt Gantert odlučni su da kod svoje dvoje djece, dvanaestogodišnjeg Bena i devetogodišnje Amelye razviju osjećaj zahvalnosti i svijest o tome koliko sreće imaju u životu.

“Svake večeri za stolom mi izražavamo zahvalnost tati što je spremio jelo. Pričamo o tome koliko naporno ja radim kako bismo mogli da priuštimo finu hranu. Ako djeca ne sjednu za stol kada ih pozovemo, kažem im da su nepristojna što ne uvažavaju nečiji trud.” priča Gabriela.

“Kod razvijanja osjećaja zahvalnosti, najvažnija su mala, svakodnevna djela.
Iskažite zahvalnost mužu. Zahvalite svojoj djeci”.

Ovo dvoje roditelja odlučni su da njihova djeca nađu neke posliće čim budu dovoljno stari za to. Na taj način će upoznati mnoge zanimljive i marljive ljude. Ali i shvatiti da nisu svi tako privilegirani kao oni.

Kod razvijanja osjećaja zahvalnosti, najvažnija su mala, svakodnevna djela. “Iskažite zahvalnost mužu. Zahvalite svojoj deci”, savjetuje dr Froh sa Sveučilišta Hofstra. “Roditelji kažu: “Zašto bih im zahvaljivao za ono što im je dužnost da učine, kao što je sređivanje njihove sobe?” Međutim, upravo tako deca usvajaju tu ideju, i kasnije je počnu i sami primjenjivati”.

Razvijati osjećaj zahvalnosti kod dece je zapravo lakše nego kod odraslih, objašnjava dr Emons sa Kalifornijskog sveučilišta. “Kako starimo, sve više usvajamo filozofiju “tante za kukuriku”. Deca imaju prirodnu sklonost ka zahvalnosti i često sama nauče roditelje zahvalnosti više nego što roditelji nauče njih.”