Šaljite vašu djecu da se što više igraju u prirodi

0
361

Autor i klinički psiholog Kay Redfield Jamison piše: “Djeci treba sloboda i vrijeme za igru.”

Igra nije luksuz. Igra je neophodna. ”Kroz nestrukturiranu, otvorenu i kreativnu igru djeca uče pravila svijeta oko njih. Dok se igraju u prirodi, djeca istražuju svim svojim čulima, otkrivaju novi život, stvaraju bolje svijetove i međusobno pregovaraju da bi stvorila okruženje pogodno za igru.

  1. Igra u prirodi je aktivnost koja obuhvaća sva čula. Dok su napolju, djeca će vidjeti, čuti, omirisati i dodirnuti stvari koje im nisu na raspolaganju dok se igraju unutra. Njihov mozak na jedinstven način radi dok obrađuje ove nove poticaje.
  2. Igra u prirodi spaja neformalnu igru i formalno učenje. Djeca mogu na praktičan način primijeniti koncepte koje su naučila u školi dok se igraju napolju. Na primjer, kada vide i dodirnu korijenje drveta, podsjetit će se kako je njihov učitelj pričao o načinu na koji se biljke hrane.
  3. Igra u prirodi stimulira kreativnost. Robin Moore, stručnjak za dizajniranje okruženja za igru i učenje, kaže: “Priroda i prirodni materijali potiču bezgraničnu dječju maštu i služe kao sredstvo inventivnosti i kreativnosti.” Stijene, kamenje i zemlja daju neograničene mogućnosti za igru koje se svaki put mogu drugačije prikazati kada dijete izađe napolje.
  4. Igra u prirodi je otvorena. Ne postoji uputstvo za igru u prirodi. Djeca sama stvaraju pravila i u tom procesu koriste maštu, kreativnost, inteligenciju i pregovaračke sposobnosti na unikatan način.
  5. Igra u prirodi smanjuje nervozu. Vrijeme provedeno napolju psihološki smanjuje nervozu. Djeca su otvorenija i opuštenija poslije boravka u prirodi, kada se vrate u tradicionalnije okruženje u kome uče.
  6. Igra u prirodi povećava raspon koncentracije. Vrijeme koje djeca provedu u nestrukturiranoj igri napolju prirodno povećava koncentraciju djece.  Djeca koja imaju problema sa zadacima koji uključuju olovku i papir ili duže mirno sjedenje, često su mnogo uspješnija nakon vremena provedenog napolju.
  7. Igra u prirodi je maštovita. Zato što ne postoje obilježja, prethodno začete ideje i pravila, djeca moraju razumijeti svijet oko sebe. U ovom načinu igre djeca koriste svoju maštu onako kako je ne koriste kada se igraju unutra.
  8. Vrijeme provedeno u prirodi razvija poštovanje prema drugim živim bićima. Djeca razvijaju empatiju, sposobnost da uoče osjećaje drugih ljudi, tako što se igraju sa stvorenjima u prirodi.Promatranje bubice, lastavice ili vjeverice koja juri uz drvo daje djeci mogućnost da uče od drugih i tako rastu.
  9. Igra u prirodi podstiče rješavanje problema. Dok djeca upravljaju svijetom u kome su napravila pravila, moraju naučiti što funkcionira a što ne, koji način donosi uspjeh a koji promašaj, kada da nastave s pokušajima i kada da stanu.
  10. Igra u prirodi podstiče sposobnosti tolerancije. U okruženju gdje djeca stvaraju zabavu, pojavit će se prirodne vođe. Jedno dijete će dominirati u objašnjavanju kako da se odigra igra, dok će drugo uživati da postavlja fizičke izazove u igri s preprekama. Svi tipovi sposobnosti tolerancije su potrebni i potaknuti.
  11. Igra u prirodi proširuje riječnik. Dok se igraju napolju, djeca će možda vidjeti žir, vjevericu, srnu, zeca… i kumulusne oblake. Kad se susretnu s tim, njihov rječnik će se proširiti onako kako nikada ne bi mogao da su unutra.
  12. Igra u prirodi poboljšava sposobnost slušanja. Dok djeca pregovaraju o pravilima izmišljene igre, moraju dobro slušati jedni druge, pitaju za objašnjenje i razrađuju detalje objašnjenja onako kako ne moraju kada igraju poznate igre unutra.
  13. Igra u prirodi poboljšava sposobnost komuniciranja. Nisu jasna pravila izmišljene igre? Nisu sigurna kako da se popnu uz drvo ili naprave kućicu za ptice? Djeca moraju naučiti da ispituju i razjašnjavaju da bi razumijela kao i da objasne tako da ih drugi razumiju.
  14. Igra u prirodi potiče suradnju. Onda kada nije jasno postavljeno tko pobjeđuje a tko ne, djeca zajedno rade da bi postigla cilj. Možda će zajedno prijeći poligon s preprekama koje su napravili, ili će napraviti kućicu za ptice. Zajedno prave kompromise i rade zajedno da bi postigla željeni ishod.
  15. Vrijeme provedeno u prirodi pomaže djeci da primijete dizajn. Priroda je savršeni dizajn. Latice cvijeća, žilice na listu, kora drveta – to su sve šabloni koji oslikavaju savršeni dizajn našeg Tvorca. Pravljenje šablona je ključna sposobnost za ranu matematiku.
  16. Igra u prirodi pomaže djeci da uoče sličnosti i razlike. Sposobnost da sortiraju predmete i primijete sličnosti i razlike među njima je također važna osobina za uspjeh u matematici. Vrijeme provedeno u prirodi daje brojne mogućnosti za sortiranje.
  17. Vreme provedeno u prirodi poboljšava imuni sustav djece. Zdrava djeca su bolji đaci. Kad djeca provode sve više vremena napolju, njihov imuni sustav je jači i time se smanjuje odsustvo iz škole.
  18. Igra u prirodi povećava razinu fizičke aktivnosti. Djeca koja se igraju napolju vjerojatno neće  biti gojazna i vjerojatno će biti aktivni đaci. Djeca koja se igraju napolju, kada su van škole, spremna su kada je potrebna pažnja za učenje u učionici.
  19. Vrijeme provedeno u prirodi povećava upornost. Igre u prirodi često traže upornost.  Djeca moraju stalno pokušavati iznova ako im eksperiment ne uspije. Ako grana ne dosegne sasvim preko potoka, ili kora drveta ne pokrije sasvim njihovu kućicu za igru, moraju pokušavati dok ne uspiju.
  20. Igra u prirodi je zabavna. Sretna djeca su uspješni đaci. Djeca su prirodno sretna kada se kreću, igraju i stvaraju napolju. Zadovoljstvo ih dalje otvara za eksperimentiranje, učenje i razvijanje.
    Napisala: Steysi Loskalzo

    Izvor: www.nezavisnodomacinstvo.com

PS

Zato, umjesto TV, računala i igrica, što  više u prirodu, napolje, na zrak!