Sedam koraka u zaštiti djece od ekrana

0
4

Liči na scenu iz filma strave i užasa.

Ulazite u mračnu sobu u kojoj su vaša djeca. Čujete jezivu glazbu i vidite odbljeske svjetlosti s ekrana uređaja u njihovim rukama.

Zovete ih, ali vam ne odgovaraju. Čak vas i ne pogledaju.

Napokon uspijevate im nekako skrenuti pažnju. Kada nevoljno podignu glave, prestravljeni ste tupim pogledom u njihovim očima.

Sve je jasno – vaša djeca su zombiji, ali ne žude za mozgovima, već za nečim mnogo dostupnijim – za tehnologijom.

Vaša djeca, poput mnoge druge, podlegla su ovoj galopirajućoj epidemiji dječje ovisnosti o ekranu. A ja to znam, jer sam se suočila s istim problemom.

Ja vas razumijem. Ne osuđujem vas.

Kod sve troje moje djece postojali su trenuci kada sam se pitala hoće li vrijeme koje provode pred ekranom dovesti do negativnih posljedica.

Mi pokušavamo potaknuti igranje napolju i čitanje, ali, iskreno, mi smo prezauzeti i nije uvijek moguće obaviti sve s nekim tko vas stalno vuče za nogu. Lagala bih kada bih rekla da moja djeca nisu u nekim trenucima postala “tehnološki zombiji”.

Kad sam počela istraživati, bila sam šokirana onim što sam pronašla kad se radi o negativnim učincima koje vrijeme provedeno pred ekranom ima na djecu:

  • Utjecaj na spavanje. Gledanje u ekran, naročito u ekran tableta i mobilnih telefona ima negativan utjecaj na količinu sna djece svih uzrasta, ali to se jače odražava na djecu mlađu od deset godina.
  • Utjecaj na razinu aktivnosti. U nekim studijama, gojaznost se povezuje s pretjeranim gledanjem televizije u djetinjstvu.
  • Utjecaj na spoznajne sposobnosti. Istraživanja pokazuju da djeca koja provode više od dva sata dnevno gledajući u ekran, postižu lošije rezultate na jezičnim testovima i testovima razmišljanja.

Dr Skajler Kaladi, pedijatar iz Clevelnda, objašnjava da vrijeme provedeno pred ekranom ima snažan utjecaj na djecu, jer je djeci potrebno da istražuju svoje okruženje i razvijaju motoričke sposobnosti, a to se ne događa ako sve svoje vrijeme provode gledajući u svoje elektronske naprave.

U stvari, to čak dovodi do nečega što stručnjaci nazivaju “Poremećaj nedostatka prirode”.

Ipak, nije sve baš tako crno. Jedno istraživanje je pokazalo da postoji veza između gledanja obrazovnih emisija i boljeg ponašanja u društvu kod predškolske djece, uključujući i veća akademska dostignuća i dugotrajne pozitivne učinke tokom školovanja.

U suštini, kao i kod svih drugih vidova odgajanja djece, ključ je u uravnoteženosti. Vaša obitelj treba pronaći ravnotežu i raspored koji odgovara vašim potrebama. Ja sam  željela svojoj djeci pružiti djetinjstvo kakvo sam i ja imala, gdje smo mi bili zaljubljeni u svoje bicikle, a ne u svoje telefone. Odlučila sam da je vrijeme za promjene, a svaka velika promjena zahtijeva dobro osmišljen i sproveden plan.

Ako razmišljate o smanjivanju vremena provedenog pred ekranom i detoksikaciji od ekranske ovisnosti, ova metoda koja se sastoji iz sedam koraka predstavlja blag, ali plodonosan pristup koji će vas vratiti na pravi put.

Korak broj 1: Održite obiteljski sastanak da biste napravili plan djelovanja

Prvi korak je da popričate o svojoj odluci sa svojom obitelji. Iz kog razloga želite smanjiti vrijeme koje se u vašem domu provodi pred ekranom? Želite li provoditi više kvalitetnog vremena sa svojom djecom, izbjeći negativne posljedice ili samo želite izbjeći osjećaj neugodno i zastrašeno zombijevskim izgledom lica vaše djece nakon što su provela sate na YouTube-u?

Neka svatko bude uključen u diskusiju. Kad smo mi počeli razgovarati s našom šestogodišnjom kćerkom o njenom pretjeranom gledanju u ekran, shvatili smo da se ni ona ne osjeća baš sjajno zbog toga.

Dok razgovarate, postavite ostvarive ciljeve. Neko vrijeme pred ekranom je u redu, a i potrebno je (po mom mišljenju i mami je ponekad potreban odmor!). Kao što sam već spomenula, kvalitetni obrazovni programi mogu imati pozitivne učinke. (Ali sve mora biti pod nadzorom: što se gleda i koliko.)

Ako niste sigurni koliko vremena pred ekranom je prihvatljivo, poslušajte stručnjake. Američka pedijatrijska akademija predlaže:

  • Bebe do dvije godine: usmjerite se na fizičko igranje s bebama i koristite obrazovne medije isključivo s djecom starijom od 18 mjeseci.
  • Od 2 do 5 godina: vrijeme provedeno pred ekranom ne bi trebalo biti duže od jednog sata dnevno i neophodno je da to vrijeme bude provedeno pod roditeljskim nadzorom kako bi roditelj mogao pomoći djetetu da nešto novo nauči gledajući te obrazovne programe.
  • Djeca preko šest godina: ograničiti djeci tog uzrasta vrijeme provedeno u korištenju elektronskih uređaja i osigurati da im to vrijeme ne oduzima od vremena potrebnog za spavanje, fizičku aktivnost i drugo što je neophodno za zdrav i uspješan rast i razvoj.
  • Uzrast od 10 do 18 godina: preporuka je da se pred ekranom ne provodi više od 2 sata dnevno.

Korak broj 2: Odredite točan dan kad ćete započeti s promjenama

Unaprijed odredite datum za početak provođenja svog plana odvikavanja. To će vašoj deci dati vrijeme da se pripreme i lakše prihvate nove i zdravije životne navike.

Korak broj 3: Napravite spisak “stvari koje ćete raditi umjesto gledanja u ekran”

Da biste prijelazno razdoblje lakše prebrodili, napravite spisak rezervnih aktivnosti.

Kad smo mi u našem domu smanjili vrijeme provedeno pred ekranom, naša djeca su bila pomalo izgubljena. Pitala su mog muža i mene: “A što sada da radimo?” Ako imate spremnu listu ideja, vaše dijete će imati više rješenja za izbjeći dosadu.

Nije to baš tako teško!

Kupila sam nekoliko jednostavnih stvari i stavila ih u posebnu kutiju namijenjenu djeci, a onda im rekla da, kada ne znaju što da rade, otvore kutiju i odaberu nešto iz nje:

  • Sportsku opremu: lopticu za bejzbol, nogometnu loptu, tenis…
  • Igračke za igranje napolju: krede, balone, mjehure…
  • Igračke za igru u kući: lego-kockice, plastelin, bojanke…
  • Sve to danas možete snimati kao ideju i za uspomenu.

Korak broj 4: Držati uređaje izvan vidokruga

Djetetu predstavlja pravo mučenje kada mu kažete da ne može više gledati u ekran svog uređaja, ako mu ga ostavite u vidnom polju. Ako mu je nadohvat ruke, zgrabit će ga. Djeci nedostaje potrebna razina kontrole impulsa da bi se lako oduprla iskušenju.

Premjestite uređaje negdje izvan vidokruga vaše djece, da im to ne bi predstavljalo iskušenje.

Korak broj 5: Pomognite vašoj deci da se igraju

Možda će zvučati malo nelogično, ali ponekad je naš zadatak, kao roditelja, da pomognemo našoj djeci da se nauče igrati. Izvadite neke igračke, sjednite sa svojim djetetom/djecom i pokažite mu/im koliko može biti zabavno igrati se i koristiti maštu, valjati se na travi, sijenu, suhom lišću…

Neka djeca će odmah zaplivati u maštovitu igru, dok će drugoj biti potrebno malo dodatnog poticaja. Moj najstariji sin je veoma maštovit, ali mojoj kćerki je u početku bila potreba roditeljska pomoć da bi naučila kako koristiti svoju maštu.

Korak broj 6: Pokažite im svojim primjerom kako se ponašati

Ne možete očekivati da vaša djeca objeručke prihvate nove navike ako vide da su njihovi roditelji neprekidno prikovani za svoje telefone ili druge elektronske uređaje (i povremeno dreknu: Marko, što to radiš?)

“Iskopčajte se” svi zajedno, kao obitelj. Pokažite svojoj deci da ima života i izvan ekrana. Iskoristite to kao priliku da se uključite u nove zajedničke aktivnosti i da učvrstite vaše odnose.

Korak broj 7: Osmislite rezervna rješenja da biste ostali “iskopčani”

Najvažnije od svega, osmislite nove navike koje nemaju nikakve veze s elektronskim uređajima.

Posegne li vaše dijete automatski za uređajem onog trenutka kada dođe kući iz škole? Počnite raditi nešto drugo kako biste izbjegli ovo. Ohrabrite ga da uzme nešto za pojesti i da odradi svoje domaće zadaće najprije.

Razmislite o razdoblju dana u kome je najveća vjerojatnoća da će se pretjerano koristiti tehnologija i pokušajte za to razdoblje osmisliti nešto drugo što bi moglo biti i zabavno i korisno, bez upotrebe elektronskih uređaja.

Nakon što smo primijenili ovu metodu u sedam koraka, naša djeca su se ubrzo počela oslobađati svoje ovisnosti. Nakon samo nekoliko dana, gotovo su potpuno zaboravila na svoje tablete.

Tablete i video-igre ostavili smo za kišovite dane i ona lijena jutra vikendom. Umjesto toga, organiziramo vrijeme s igrama za cijelu obitelj i igranje napolju.

Jedna mama

Izvor: goldenslumbersphotos

P.S.

Nadamo se da roditelji uviđaju ovaj problem o kojem pišemo. Jedan od problema koji se nameće je: tko, kada i što će dati djeci kao zamjenu za one silne, zamarajuće sadržaje? Treba se doista potruditi i dati odgovarajući sadržaj u zamjenu za ono što nije primjereno za djecu.

Ako to ne poduzmemo (promjenu sadržaja) nije potrebno izmišljati što će se dogoditi s ovom generacijom djece. Rezultate u djece već viđamo: zamor, glavobolja, naočale, depresivnost, bezvoljnost, premor, mrze školu, neće učiti, neće raditi, malo spavaju, nervozna su, neposlušna, gledaju neprimjerene sadržaje za svoju dob, postali su ovisnici! I sad roditelji, pred mnogima je nemoguća misija. Ali, ako vjerujemo da su nam djeca najvažnija, poduzmimo sve da ih ne izgubimo. Neće biti lako ali će se isplatiti.

Dr. sc. Ivan L. Đidara, 27.04.2021.