-To je dobro!- a među ljudožderima

0
9

“To je dobro!” – a među ljudožderima
Nekada davno živio je jedan afrički kralj koji je imao jako bliskog
prijatelja s kojim je odrastao. Taj njegov prijatelj imao je naviku
da, što god da se dogodi u životu, kaže: “To je dobro.”
Jednog dana kralj pođe u lov sa svojim prijateljem. Prijatelj je
prethodno pripremio puške, ali ispostavilo se da jednu pušku nije
dobro podmazao. Kad je kralj spazio lovinu i nanišanio, puška je
jako trznula, ispala iz ruku i opalila. Na njegovu ogromnu žalost,
metak mu je otkinuo palac na lijevoj ruci.
Prijatelj, mirno gledajući što se događa i vjeran svojoj navici, kaže: “To je dobro!”
Na to pobješnjeli kralj urliknu: “Neee!!! To NIJE dobro! To NIJE dobro!” I
naredi da njegovog prijatelja bace u najdublju tamnicu.
Prošla je godina dana, kralj opet krenu u lov. No, igrom slučaja,
uhvatiše ga ljudožderi, svezaše ga i odnesoše u svoje selo. Skupiše
drva, zapališe vatru i prinesoše kolac. I kada dovukoše kralja do
vatre, vidjevši da mu nedostaje palac. I kako su bili sujevjerni i nisu
nikada jeli čoveka kome nešto nedostaje, odvezaše kralja i pustiše ga
na slobodu.
Nakon susreta sa smrću, kralj se duboko zamisli nad sudbinom i
sjeti se svoga prijatelja, koji je cijelu godinu trunuo u zatvoru. Kralj
naredi da se njegov prijatelj istog trenutka pusti na slobodu: “Bio si u
pravu”, reče mu. “Zaista je bilo dobro što mi je metak otkinuo palac.”
I nakon što mu ispriča svoje doživljaje sa ljudožderima,
rasplaka se govoreći: “Osjećam se užasno zbog toga što sam te bacio
u tamnicu.”
“Ne!”, odgovori prijatelj. “To je dobro!”
“Kako dobro?! Što ima dobro što si proveo godinu dana u
zatvoru?!”
“Pa da nisam bio u zatvoru, sada bi me jeli ljudožderi”, bio je
odgovor.
autor nepoznat, znakoviporedputa.com