Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu
kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi paket mogao sadržavati? – pitao
se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je
mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: “Gospodine Miš, to
je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se
zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene prascu i vikne: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u
kući!” Prase je suosjećalo, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja
tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim
molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće
faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s
farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati
svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije
vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla.
Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s groznicom i
temperaturom.
Znamo da se temperatura liječi svježom kokošjom juhom, pa je farmer
zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila, pa su je došli posjetiti prijatelji i
susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase.
Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila – umrla je. Došlo je toliko
ljudi na njenu sahranu, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao
dovoljno mesa za sve njih. Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz
svoju pukotinu na zidu.
PS
Zato, kad idući put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se
to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi
smo umiješani u to putovanje zvano “život”. Moramo paziti jedni na druge
i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.
