Prvi korak ka internetskoj ispovijedi Vatikan je već učinio. Preko papinskog Twittera pa sve do aplikacija poput one koja se zove “Confession” (ispovijed). Ona doduše ne zamjenjuje pravu ispovijed u crkvi, ali zato služi kao neka vrsta “podsjetnika” na počinjenje grijehe.
No, prave crkvene ispovijedi još uvijek nema na internetu, već samo u crkvi.
Naime, iako na internetu postoji jedan od najvažnijih elemenata ispovjedi, anonimnost, prema poimanjima kršćanskih crkava je ova vrsta ispovjedi kao jednog od sedam svetih sakramenata – nemoguća. “Na internetu nema sakramenata”, tako stoji u vatikanskom dokumentu “Crkva i internet” iz 2002. “Virtualna realnost nije zamjena za stvarnu prisutnost Isus Krista u euharistiji”, stoji u vatikanskom dokumentu, podsjeća Deutsche Welle.
Dakle isto tako kao što je prilikom pričesti Isus Krist “realno prisutan”, tako je prilikom ispovjedi, osim anonimnosti koju pruža kako internet tako i ispovjedaonica, ipak nužan “stvaran susret” između svećenika i vjernika. “I to ne samo u duhovnom nego i u fizičkom smislu”, objašnjava Bernd Hagenkord, voditelj njemačke redakcije pri Radio Vatikanu. Hagenkord je kao blogger svakodnevno prisutan i u području koje se nalazi između vjere i modernih medija.
Njegov kolega Sven Waske, koji vodi internetsku redakciju Njemačke protestantske crkve (EKD) smatra da do “stvarnog susreta” može doći i u virtualnom svijetu npr. tijekom chata sa svećenikom kroz online dušobrižničku službu kakve već postoje. “Obzirom da se mi i u internetu susrećemo sa stvarnim životom, tako bi prilikom tih susreta i ispovijed trebala biti moguća”, kaže Waske.
No, ovdje valja napomenuti kako za protestante osobna ispovijed ne igra ulogu kao kod katolika i ne ubraja se među otajstva (sakramente). Utoliko onda i tjelesna prisutnost prilikom čina ispovijedi nije tako nužna.
J.Š./Deutsche Welle
04.02.2013.
